VASSULA U HRVATSKOJ 1995.

Vassula je, u pratnji oca Michaela O'Carrolla, redovnika kongregacije Duha Svetoga, već početkom 1995. svjedočila o ovim Božjim porukama u Hrvatskoj. Premda su to bila teška još uvijek ratna vremena Vassula je govorila u Đakovu, Osijeku, Otoku, Zagrebu i Splitu. A kao kruna njezina dolaska u Hrvatsku, bilo je jednodnevno hodočašće u Međugorje. O svemu tome naširoko je pisano u izvješću PRAVI ŽIVOT U BOGU br. 2/1995. ali ću ovdje ponoviti samo izvješća koja su dali požrtvovni i dragi svećenici i poznati i priznati teolozi.

Ali prije njihovih izvješća spomenula bih jedan poseban događaj i dakako ponovno objavila poruku koju je Vassula primila za Hrvatsku.

U Zagrebu je Vassula bila smještena kod sestara milosrdnica i već su prvu večer sestre izrazile želju da s njom zajedno molimo. Premda je Vassula bila umorna došavši izravno s dugog puta i svjedočenja u Mađarskoj, pristala je te je mala skupina od svega šest osoba imala takvu povlasticu. A onda iznenađenje: Vassula dobiva poruku za nas, te odmah odlazi u sobu po svoju bilježnicu. Tako smo mi imale prigodu vidjeti ono što još nitko do tada nije gledao – kad Vassula prima poruku izravno od Boga! To je bila privatna poruka za tu malu skupinu i ostaje u Vassulinoj osobnoj bilježnici i ne objavljuje se u knjigama. Ovdje je u cijelosti:

♥♥♥♥♥♥♥

Gospodin? Moj Bog?

Ja sam, malene moje! Jaganjci moji, odmorite se u mojemu Srcu i odložite sve svoje brige u moje Presveto Srce. Ja vam kažem: Nikad niste same. JA JESAM uvijek je s vama!♥ LJUBAV je s vama! Zato podignite svoje oči i pogledajte u mene! Ja vas nikada ne ću iznevjeriti.

Najdraža moja djeco! Ja…

Ah, Elvira, Elvira, zašto? Nije važno! Tako je malo potrebno da me obradujete…

Ja, Gospodin, blagoslivljam svaku od vas i vašu cijelu zajednicu. Zato, Elvira, ne zaboravljaj – moje je Srce PONOR LJUBAVI! ♥

                                                                                                ΙΧΘΥΣ   

Zahvaljujem Ti, moj Gospodine, što si nam dao ovu milost! Hvala Ti, ljubljeni Gospodine!

Mi, nas?

            Da, mi nas.

            Dođi! Ne zaboravi što ti je otac Michael rekao! Odmori se…"

Tu je potrebno malo pojašnjenje, jer se mora znati da Vassula nije razumjela nas, nego samo Isusa.  A s. Elvira se brinula za sve svoje susestre, da li ih Gospodin sve uključuje u svoj blagoslov ili samo ovdje nazočne! A Gospodin nas upućuje da se u NJEMU radujemo i NJEGA da obradujemo, jer se on zapravo raduje nama. Ali mi, u vječnoj brizi za svoje mile i drage, odmah tražimo još, kao da Bog ne zna za naše brige. A on nam već na početku kaže: "Odmorite se u mojemu Srcu i odložite sve svoje brige u moje Presveto Srce." Poslije nam još kaže: "Tako je malo potrebno da me obradujete…"

Jer, u taj PONOR LJUBAVI staju sve naše tjeskobe i molitve, pa ne moramo se onda brinuti kad smo pred Gospodinom – on zna sve naše potrebe i zato obratimo pozornost na njega, njemu se klanjamo, njemu govorimo, njemu zahvaljujmo, pjevajmo i radujmo mu se, jer se onda i on raduje!

Kad bi bar svi to znali pa kad je izložen Presveti Oltarski Sakrament da se tako i ponašamo pred Gospodinom, a ne da se čitaju tekstovi ili mole molitve koje se uopće ne odnose na Isusa. Dapače čitavo klanjanje prođe bez ijednog izravnog obraćanja  živom Isusu, nazočnom u tom Presvetom Oltarskom Sakramentu. Valjda ljudi to ne znaju!

♥♥♥♥♥♥♥