VASSULA O PAPINSTVU I IZBORU PAPE

Da li je papinstvo stvar prošlosti…

Ne, to nikad ne će biti prošlost, jer Petrova Stolica uvijek će biti popunjena. Crkvi je potreban pastir, koji je Vikar Kristov na zemlji. Isus je izabrao Petra i od tada papinstvo postoji i Petrova Stolica uvijek će biti tamo.

2.    Da li još itko uopće sluša Papu?

Papa ima autoritet i moć, i mnogi ga slušaju. Također ga mnogi vole. Međutim, u porukama koje primam Gospodin također otkriva da kraj njega ima i onih koji mu se protive i bune protiv njega, oni koji su vođeni tamnim silama. Kad sam živjela u Rimu susrela sam se s kardinalom Tarcisiom Bertoneom, koji je tada bio nadbiskup i tajnik Kongregacije za nauk vjere. Susreli smo se kod njega da bi razjasnili pitanja vezana z

a moje poslanje. Kad sam rekla da Isus govori o podzemnoj pobuni u Vatikanu, on se suglasio s time. 

3.    Što su nedavni pape učinili u građenju i ponovnoj izgradnji mostova s drugim denominacijama i religijama (u ekumenizmu)?

To je veoma trnovito pitanje. Prije svega ja vjerujem da je od Drugog Vatikanskog sabora učinjen veliki napredak u ekumenizmu i da su postignuti važni koraci osobito od strane pape Ivana Pavla II. u približavanju crkava. Jednom je rekao: „Elementi koji nas sjedinjuju daleko su veći od onih koji nas razdvajaju!“ On je zaista marljivo radio. Njegov rad doveo je crkve bliže, ali nedovoljno da se ispuni sjedinjenje koje Krist traži u svojim porukama PRAVI ŽIVOT U BOGU. On je bio karizmatičan i bit će korisno za Crkvu bude li i slijedeći papa također karizmatičan.  

Ono što Krist traži jest objedinjavanje datuma Uskrsa. To nije učinjeno! Drugo što Isus traži jest da se ne odjeljujemo jedni od drugih, i da slavimo misu oko istog oltara. Daleko od toga da je to prihvaćeno. Isus mi je rekao: Crkva mora biti ojačana! Tako podijeljena ona je oslabljena. Potraga za sjedinjenjem morala bi prožeti čitav život Crkve i jedinstvo se mora postići. Ali Crkva nije došla do toga da ide preko negativnih zapreka koje ih dijele, koje su prema Svetom pismu protiv postizanja jedinstva vjere, ljubavi i klanjanja. Krist je veoma razočaran.  

A što se tiče približavanja drugim vjerama i tu je pokazan napredak tijekom pontifikata pape Ivan Pavla II. On je bio obljubljen od strane vođa drugih religija. Ne mogu to isto reći za nedavnog papu.  

4.    Kakav bi papa bio potreban da bi održao nastavak ovakvog ekumenskog trenda? Da li bi to bio netko tko nije Talijan ili čak bolje da je to netko izvan Europe?

Nacionalnost nije bitna u ovom slučaju. Duh Sveti će, ako je konzultiran, odabrati koga On hoće bez obzira na nacionalnost. Duh Sveti će, kao što rekoh, ako ga se konzultira, odabrati pravog čovjeka po svome izboru da sjedne na Petrovu Stolicu! Volja Duha Svetoga ista je kao i volja Isusova. Stoga, ako glasovanje bude učinjeno valjano Crkva će postići jedan nadnevak Uskrsa. Isus je obećao u ovim porukama ako oni učine taj korak, on će onda sa svoje strane poslati svojega Duha Svetoga da vodi Crkvu u potpuno sjedinjenje. Jedinstvo će, Gospodin kaže, donijeti mir ne samo u Crkvi, nego u cijelome svijetu. Ali sve dotle dok jedinstvo ne bude prihvaćeno svijet će nastaviti sa svojim ratovima, grijehom i pobunom. Prirodne katastrofe će se nastaviti uvećavati – to je ono što Gospodin kaže.

5.    Kako se onda sve ovo što se događa oko papinstva povezuje s proroštvima i vremenima u kojima mi živimo?

U porukama koje primam od Krista rečeno je da sve dotle dok Crkva ne bude čula uzdisaje Duha Svetoga koji želi Crkvu pomiriti i sjediniti, Crkva će prolaziti kroz teško očišćenje, s velikim patnjama koje dolaze, a sve što je bilo sakriveno bit će otkriveno od strane samoga Boga. Novi papa mora imati dostatno snage da očistiti probleme oko skandala, skandala koji su bili zanemarivani, i raditi u poniznosti i tako predstavljati Crkvu transparentnog lica. Samo će Istina osloboditi Crkvu. Crkva ne smije biti samo kao neka industrija, nego mora ostati sveta i Kuća Božja, i sve dok Crkva ne postane ponizna i dà više prostora Duhu Svetomu za vođenje ona ne će moći imati mir i trpjet će zbog još većih kušnja.

Ne smijemo zaboraviti da su to bili ljudi Crkve koji su se podijelili, a to je protiv Božjeg zakona ljubavi. Gospodin u ovim porukama upozorava Crkvu da spusti svoj glas da bi se čuo Gospodinov glas, da spusti svoju glavu tako da se vidi Kristova Glava i da se potpuno snizi, tako da je On može podignuti. Ali oni nisu slušali. Oni ne vjeruju da ih Bog opominje. Oni se bore protiv poruka Božjih, kao što je Isus jednom rekao, do mahnitosti. Ipak, unatoč ovim nevoljama, Gospodin će pomoći Crkvi jer je rekao da ništa ne će razoriti njegovo mistično Tijelo koje je Crkva. Zato mnogo puta završavajući svoje poruke On kaže: „Crkva će oživjeti!“