PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti. Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: "Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem lutareanima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!"
Poruke su dane za sve ljude, premda su s jedne strane gorljivo prihvaćene, i urodile su silnim plodovima, s druge strane osporavane su i napadane - ali uglavnom od onih koji ih nisu čitali - što je velika žalost kako za Gospodina, koji ih daje kao svoj neprocjenjivi dar čovječanstvu, tako i za nas koji smo ih prigrlili i živimo ih!
Mnoge su knjige napisane o ovim porukama i mnogo će se toga poslije moći pročitati na ovoj web stranici. No, kao što je već spomenuto, kako je ova web stranica tek zaživjela, to nije bilo moguće prenijeti sav bogati sadržaj prijašnje web stranice, što će svakako s vremenom biti učinjeno.
Centralna web stranica True Life in God: www.tlig.org TLIG radio internet: www.tligradio.org
|
|
Poruke PORUKE od 9. do 17. srpnja 1989. 9. srpnja 1989.
Gospodin mi je dao da pročitam ulomak iz Svetog pisma o tome kako će ponovno izgraditi Jeruzalem.
Gospodin?
ja sam; sve što si pročitala sve će se obistiniti; svoju će Crkvu ja ponovno izgraditi; danas je moja Crkva u ruševinama i strašno je opustošena, ali uskoro dolazi vrijeme kad će svaki čovjek slijediti moj Zakon; zbog sjemena ljubavi koje sad sijem u njihova srca, oni će nositi moj Zakon duboko u svom srcu i bit će nazivani svjedocima Svevišnjega; oni će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog, a znanje će stjecati izravno s mojih usana, ja ću biti njihov Učitelj, a oni moji učenici; ja ću tada ustanoviti svoj red koji nikad ne će proći, i svi će me znati po mom Svetom Imenu, čak i oni bez ikakvih zasluga, jer sam ja beskrajno milosrđe, opraštanje i samilost; da, zidine moga svetišta ponovno će biti izgrađene, naslaga na naslagu, cigla na ciglu; sve ću ponovno izgraditi svojom vlastitom rukom; onda ću zaći u svaki kutak ulice u potrazi za mrtvima, i podizat ću ih, jednoga za drugim, tako da postanu moji novi glasnici, i slat ću ih sa svojim Duhom da služe pred vama, i kad ih budete pitali: “tko vam daje tu vlast?” oni će odgovoriti da im je vlast dana od same Vlasti; a vi ljubljeni moji, koji trpite u toj pustinji, postat ćete kao natopljeni vrt, kao izvor čije vode nikad ne presuše; Ljubav će živjeti među vama, a ja ću biti okružen svojim vlastitima, koji će me veličati i slaviti me, svi sjedinjeni pod mojim Svetim Imenom, i pobuna će prestati, doći će svome kraju; probodena mojom Riječju, bit će mrtva, nikad se više ne će dignuti; kanim vas izbaviti iz ruku Zloga, utvrditi vas u svojoj Svjetlosti;[1] samo za ljubav onih koji me ljube i žrtvuju se za mene, smanjit ću svoju vatru; za vašu ljubav, ljubljeni moji, moja ruka ne će pasti tako teško kao što vam je rečeno; krivnja vaše ere još je uvijek velika i njezini su grijesi bezbrojni; njezine su krivnje teške, vaše drveće jedva da donosi ploda; zar niste iznenađeni kad vidite lozu bez grožđa? ili da nema ploda na plodonosnu drveću? i da nema više zelenog lišća? jeste li iznenađeni što ono više ne cvate i ne širi miomiris? to je zato što su moji neprijatelji zatrovali izvore iz kojih se moj vrt natapa, sasušilo se ono malo plodova koji su još preostali u njima; vidio sam ih kako kidaju cvijet za cvijetom, podmuklo i pakosno kao zmije otrovnice, dolaze noću u moje svetište, otkrivaju bez straha svoje odvratne sklonosti, podupirane od zlih ljudi, tako da se nitko ne odriče svojih zlodjela;
Ali, Gospodine, oni moraju znati da ih Ti promatraš!
oni su buntovnici, bune se protiv mog Zakona, to su oni za koje Sveto pismo kaže: “oni previjaju rane moga naroda nemarno; mir, mir, kažu oni, ali mira nema, oni su bez srama i bez ljubavi, oni su bez srca”; ali ja ću srušiti te buntovnike jednim svojim dahom, srušit ću sve te Kaine koji su se ustoličili u najvišim sjedištima laži; od kakve su mi koristi njihova prijestolja? opominjao sam ih i što sam ih više opominjao, oni su sve više odbijali da čuju, kako se ne bi okrenuli k meni i obratili se; ovi su Kaini ustrajali u otpadništvu po nekoliko desetljeća, nikad ne odustajući od svojih zlih djela; oni su se zalijepili za iluzije i laži; oni gaze po mojima, meni odanima, i po onima koji su ustrajni u vjeri mome Petru; da, oni ismijavaju sve one koji još vjeruju u njega; ovi Kaini štete mojoj Crkvi dotle da su mi na oči natjerali potoke suza; plačem danju i noću ....
Moj Bože, kakvu si mi bol zadao ... Tvoja su pravila tako divna; zašto bi itko takvo što činio? Tvoja su pravila moja vječna baština, oh Bože, tako pun ljubavi i nježnosti, suze mi potokom teku, jer su drugi prezreli Tvoj Zakon.[2]
zbog toga šaljem vas,[3] vas posebne, koje vi nazivate slabima, nevrijednima, prezira vrijednima i glupima; kanim posramiti sve vas koji se nazivate pametnima, bit ćete uhvaćeni nepripravni, jer vas kanim smesti do točke da ne ćete znati ni svoje vlastito ime, ni odakle ste; ljubljena, odmori se sada; nadam se provesti malo više vremena s tobom, budi svjesna svih pogibelji, ostani postojana u vjeri, daj da sve što činiš bude učinjeno u ljubavi; ja te blagoslivljam; mi, nas?
Za vječnost, moj Gospodine.
dođi, odmori se u mome Presvetome Srcu, svome domu;
15. srpnja 1989.
Moj Gospodine, dođi, podigni me i dopusti mi da se sretnem s Tobom. Neka me Tvoja svjetlost obasja, trudim se da ne zaboravim Tvoje odredbe, premda omča mojih progonitelja ne popušta u ovoj divljini u kojoj živim, ali sjećajući se Tvoje nazočnosti u svome srcu, ohrabrujem se, kličem Tvojoj nazočnosti, Sveti od Svetih.
Vassula od moga Presvetoga Srca, ljubi me, daji zadovoljštinu za one koji to ne čine, ugodi mojemu Presvetomu Srcu i nauči ovu malu molitvu:
O Presveto Srce Isusovo, obnovi moju dušu, sakrij moje srce u svoje Presveto Srce tako da mogu živjeti, amen;
posveti tu molitvu mome Presvetomu Srcu; kćeri, tvoja muka ne će biti uzaludna; ah, moja mrvice, nikad ne prestaj moliti, nikad ne prestaj gledati u mene; usmjeri svoj pogled na mene, imaj me uvijek nazočnog u svojim mislima, jer ja sam Sveti, Sveti, Sveti; tvoji progonitelji, dijete moje, moji su progonitelji također, oni su oni koji dolaze noću u moj vinograd da ga unište; ali, ne boj se, ja sam kao čuvar na straži protiv takvih skitnica; ni jednom čovjeku ne ću dopustiti da takne plodove moga vinograda;
17. srpnja 1989.
Gospodin?
dijete moje, slušaj i piši; ja sam Veliki Pastir svoga stada; ja sam upućivao svoje pastire da čuvaju moje stado, ali su se mnogi od mojih pomagača prepustili nesposobnosti, ne vodeći računa o gubitku, ne dovodeći zalutale natrag u stado; moji mi najbolji prijatelji zadaju najviše žalosti, a najdublje rane na mome Tijelu zadali su mi vođe koje sam im ja dao; oni su moji najbolji prijatelji, a opet, od njihove sam vlastite ruke ranjen iznad svakoga shvaćanja, moja su pleća neprestance bičevana; čitavo mi se Tijelo grči od boli, moje osušene usne dršću, oni bez bojazni zazivaju mir, ali mira nema, jer, dopustili su da budu uhvaćeni i zavedeni racionalizmom, neposlušnošću i ispraznostima; koliku mi žalost zadaju i kakve mi rane uzrokuju!
Gospodine, zašto je tako teško za neke?
teško je ostaviti žezlo laži kad se ono jednom uzme; teško je odustati od njihovih ljudskih doktrina i propisa; teško je umrijeti njihovoj vlastitoj pohlepi; teško je prihvatiti odjeću samoponiženja; a takvima ja kažem: zajauknite pastiri, završitite, sklupčajte se na tlo, vi gospodari stada, jer je došlo vrijeme vašega uništenja; kao najvrjedniji ovnovi padat ćete jedan za drugim; ja sam vam dao najdragocjeniju baštinu među svojim prijateljima, odlikovao sam vas izborom; svoju sam vam Kuću povjerio, ali vi niste slijedili mojih uputa, vi ste se odmetnuli, činili ste ono što sam ja smatrao zlim; pozivao sam vas, ali vi niste htjeli slušati, bili ste mi neposlušni;[4]...
Ah, moj Bože, smiluj nam se, operi te pastire od njihove krivice, očisti ih od njihova grijeha.
malena moja zaručnice, dopusti mi da dijelim svoju žalost s tobom;
Ljubim Te, Gospodine, Bože moj, uvijek tako nježan i milosrdan, živim samo za Tebe, moj je pogled uprt samo u Tebe i ni u što drugo, obožavam Te!
ah, kako tvoje riječi ljubavi umiruju moju pravednost! svaka se kap ljubavi računa, bezbrojne se duše mogu spasiti ljubavlju; dopusti mi da te upotrijebim kao pisaći stol; došao sam ti pokazati svoje rane i kao prijatelju predočiti ti svoju žalost; ja ti pokazujem rane svoga Presvetoga Srca;
Blagoslovljen naš Bog.
moja Vassula, sada sam u razdoblju milosrđa, nisi li primijetila kako se moj Duh milosti izlijeva na vas? sada je vrijeme da se pokajete, sada je vrijeme da promjenite svoj život; molite neprestance; molite s ljubavlju; ne ustrajavajte u pobuni; jer će uskoro na vas naići strašno vrijeme pravednosti, budite pripravni suočiti se tada sa mnom kao Sucem; kćeri i sinovi moji, davno sam vas oslobodio lanaca koji su vas vezivali sa smrću i s velikim milosrđem vratio sam vas natrag; otkupio sam vas od Zloga, pokazao sam vam svoje Srce i kako su ga proboli vaši preci, žrtvovao sam sebe da vas oslobodim; vaša era me neprestance izaziva, a ja ipak, zbog svoje velike samilosti, dopuštam svom Duhu milosti da vas podsjeti na moje upute; moje se milosrđe danas proteže s jednoga kraja zemlje na drugi, slušajte danas moj glas primite moje današnje milosrđe; ja vas svečano pozivam na molitvu srcem; na post, pokoru i ljubav prema bližnjem; obnovite se potpuno, tako da mogu pokazati svoju slavu kroz vaše preobraženje; [1] Najednom sam se sjetila očišćenja vatrom. [2] Ps 119, 136. [3] Naš naraštaj, naša era. [4] Ovo je bilo rečeno s velikom gorčinom. |