PORUKE "PRAVI ŽIVOT U BOGU" koje Vassula Ryden, grčka pravoslavka, prima od Boga još od 1985., poznate su diljem svijeta. Prevedene su već na 50-tak jezika, a Vassula ih pronosi svijetom svim ljudima koji ih žele čuti. Ona govori o porukama i kršćanima i nekršćanima, i kao što kaže: "Ja nemam predrasuda - ako me zovu katolici, ja idem katolicima, ako me zovu luterani, ja idem lutareanima, ako me zovu pravoslavci, ja idem pravoslavcima. I uvijek se osjećam kao jedna od njih!"
Poruke su dane za sve ljude, premda su s jedne strane gorljivo prihvaćene, i urodile su silnim plodovima, s druge strane osporavane su i napadane - ali uglavnom od onih koji ih nisu čitali - što je velika žalost kako za Gospodina, koji ih daje kao svoj neprocjenjivi dar čovječanstvu, tako i za nas koji smo ih prigrlili i živimo ih!
Mnoge su knjige napisane o ovim porukama i mnogo će se toga poslije moći pročitati na ovoj web stranici. No, kao što je već spomenuto, kako je ova web stranica tek zaživjela, to nije bilo moguće prenijeti sav bogati sadržaj prijašnje web stranice, što će svakako s vremenom biti učinjeno.
Centralna web stranica True Life in God: www.tlig.org TLIG radio internet: www.tligradio.org
|
|
Poruke PORUKE od 10. do 22. listopada 1989. 10. listopada 1989.
Moja duša danas čezne za Tobom, dala sam Ti svoje srce i dušu da ih oblikuješ: moj je Gospodin došao u svom sjaju i veličanstvu da moju dušu uzdgine k sebi, da mi pokaže veliku ljubav i milosrđe svoje. Podignuo me je s nježnošću da objavim svim narodima njegovu beskrajnu ljubav i milosrđe. Njegova je ljubav vječna.
ljubljena, ostani mala, tako da lako možeš skliznuti u moje Presveto Srce; Ljubav te ljubi; slušaj i piši: mir sa svima vama; ja sam mir, ja sam Ljubav; dolazim među vaš narod zbog svog beskrajnog milosrđa da raširim svoj vinograd i u vašoj zemlji, tako da njezina polja donose dostatno plodova da hrani vaš umirući narod; moja su Božanska djela raširena po čitavoj kugli zemaljskoj i sva su dobra, jer zadovoljavaju svaku potrebu u pravo vrijeme; slušajte moj glas, posvećena djeco i cvjetajte kao što cvijet cvate kad proljeće dođe, cvjetajte pod zrakama moje čiste svjetlosti koja se rasula po vama; ispunjavam tamu vašeg naroda svojim blagoslovima; želim ozdraviti vašu siromašnu dušu, želim odmoriti vašu umornu dušu; zato, bacite se u moje raskriljene ruke; ja sam vaš Spasitelj koji vas poziva da mu se vratite; vidite, djeco moja, duh obamrlosti zastro je mnoge narode ostavljajući mnoge od njih u dubokom snu, a ja, odozgo sve to gledam s mukom i boli; danas sam ja, Gospodin, u potrazi za vašim srcem, jer, ono što mi je potrebno jest ljubav, uzvrat ljubavi ... dođite, dođite k meni s jednostavnošću srca, kao kad dijete pristupa k svome ocu s pouzdanjem; tako dođite k meni, iznesite mi svoje slabosti i govorite mi o svojim poteškoćama, dajte da vas vaš Otac na Nebu čuje ... ja sam Ljubav, Božanski izvor ljubavi koji žeđa za uzvratom ljubavi; ne odbijajte moju molbu; odbijajte napasti koje vas okružuju; dijete moje, odbij dati Sotoni uporišta; kad biste samo znali kako sam ja blizu vas i kako žudim da uzdignem vašu dušu k sebi i zadojim vas pravom hranom! pokušajte me razumjeti, pokušajte spoznati moju volju; ne budite tu da bi samo zadovoljili svoju radoznalost, budite tu da bi učili; proširite prostor u svom srcu samo za mene, kako bi mi dopustili da načinim svoj Dom u vama; ne gušite moga Duha u sebi nećudoređem, racionalizmom, sebičnošću i drugim grijesima; ne gušite me, pustite mome Duhu da diše u vama i podignite oči k Nebu i molite u tišini, kao što sam se ja molio svome Ocu; molite srcem ... i on će vas čuti; molitie s ljubavlju ... i on vas ne će odbiti; molite s vjerom … i on ne će odbiti vašu molbu; sve što činite, činite s ljubavlju za Ljubav; a ja ne ću ostati nijem, niti nepokrenut, niti bez odgovora na vašu molbu, jer ja sam pun milosrđa i pun nježnosti; ja sam Dobri Pastir koji traži svoje jaganjce i ovce među ruševinama srušenih kuća; dolazim vas tražiti sa svojim Srcem u ruci, da vam ga ponudim; dolazim vas tražiti u siromaštvu i opet vas podsjetiti da vi niste bez oca i da svi pripadate meni; dolazim te podsjetiti da u Kući moga Oca čeka stan na tebe, dijete moje[1].... stan koji pripada tebi ... moja duša čezne za tobom ... moja duša je u neizrecivoj žalosti svaki put kad neki stan ostane prazan za čitavu vječnost ... ja, Gospodin, donosim vam Nebo u svojim rukama[2] kao dar za vas, da vam ga ponudim, ali vas moj neprijatelj želi spriječiti da ga primite; toliko je puta upotrijebio jadne duše da utiša moj glas do šutnje, kudeći milosti moga Svetoga Duha i na taj način neizrecivo vrijeđa moje Tijelo; krijući se iza oblaka tame, te duše postaju gospodari zla i jalovosti, odbijaju da se drže mojih putova; ti ljudi teško opterećuju moje Srce; bez imalo straha dolaze k meni jalovi i praznih ruku; izruguju se mome Obećanju; oni mi opet u desnu ruku stavljaju trsku, izvrgavaju me ruglu, a zatim je uzmu iz ruke i udaraju me njome po glavi, i onda se spuštaju na koljena da mi se klanjaju kako bi ljudi izvan Crkve govorili s naklonošću o njima; ti me skvrnitelji raspinju svakog dana, oni me neprestance vuku na Kalvariju, mrze me bez razloga, ah, djeco moja ... ti su ljudi pretvorili moje oči i oči moje Majke u trajni izvor suza; poslušajte moj vapaj s Križa, jer bezbrojno mnoštvo neprestance srlja u vječni oganj; poslušajte Duha koji donosi život; vašim su narodima otvrdnula srca i napustili su izvor znanja; okrenite oči k meni! podignite glave k meni! dođite i upijte moju svjetlost, dopustite mi maknuti pokrov koji pokriva vaš narod; ja sam čuvar vaše duše i srce koji vas preklinje za povratak k ljubavi; k ljubavi bez vlastitih probitaka, umrite svome vlastitom ja i dopustite svome srcu da bude vođeno Duhom Svetim, a Duh će vas voditi k Istini priznajući mene; slušajte moj glas, glas moga Duha; povećajte svoje molitve i živite sveto, budite sveti, jer sam ja Svet; ako danas moja Kuća leži u ruševinama i bezboštvo vlada u mnogim srcima,[3] to je zato što mi vaš naraštaj odbija mjesto u svom srcu; došao sam da bih vidio kako nema ljubavi, vjere ni ufanja; moja Kuća leži u ruševinama; svedena na krš racionalizimom, neposlušnošću i ispraznošću; moji slavni pašnjaci iz prošlosti sada su suhi zbog velikog otpadništva koje je prodrlo u moje svetište; nedostaje poslušnost; ja sam svoj pastirski štap čitav predao Petru – da vodi moje jaganjce do moga povratka, ali su oni u svojoj zloći i radi svojih vlastitih probitaka, a ne radi mojih, prelomili moj pastirski štap na dvoje, a onda iscijepali na iverje ... bratstvo je bilo slomljeno, vjernost uništena i mrtva, zbog zastiranja izvora ljubavi, mira i jedinstva, izvora koji su jednom bili izobilni među mojim stadom; sve što tražim od ovih pastira koji su okrenuli leđa Petru, jest da prignu glavu i priznaju svoju zabludu; želim da prispiju u mjesto odmora koje imam za njih; ne želim da padaju kao zvijezde jedan za drugim; kad bi samo slušali ono što im Duh Sveti danas govori; ja ih ne bih podsjećao na njihovo otpadništvo, ni na rane kojima me oni ranjavaju; molite za te svećenike, moja je ljubav prema njima golema, ali je isto tako golema i žalost koju mi danas zadaju; molite se da se uzmognu prignuti i oprati noge jedni drugima s poniznošću i ljubavlju; ja, vaš Gospodin Isus Krist, spuštam svoje uzdahe ljubavi na vaše čelo i s velikom ljubavlju blagoslivljam svakoga od vas, da se sjedinite i budete jedno kao što je Presveto Trojstvo jedno i isto, vi također budite jedno pod mojim Svetim Imenom; 12. listopada 1989. Gospodine, zahvaljujem Ti što si me spasio. Ljubim Te, klanjam Ti se. I samo Tebi moj Bože! ah, daj da to češće čujem, neka mi tvoje srce govori; dođi na kontemplativno klanjanje, jer je to ono što mi godi; ja i ti, ti i ja, licem u lice u potpunoj tišini; ja ti otkrivam svoju ljepotu, a ti me veličaš; shvati da moje Srce čezne za svakom dušom; ja sam te vratio k sebi, a kolike ću još duše morati vratiti k sebi! dođi i odmori se u mom Srcu i dopusti mi odmoriti se u tvom, Ljubav te ljubi; Gospodine! Koliko čeznem za Tobom, kako čeznem za Tobom, kako žeđam za Tobom, kako Te trebam! napokon slobodna![4] (I ja sam uskliknula radosno!)
17. listopada 1989. (Grčka – Rodos) Moj Gospodin? ja sam; zapamti tko te vodi; usklađuj se uvijek sa mnom; uvijek traži srcem i bit će ti dano; molitve koje dolaze iz tvoga srca, blaga su melodija mome uhu;
22. listopada 1989.
U ovom jednom jedinom tjednu otkako sam na Rodosu, ljudi koji slijede ovu objavu, organizirali su dva molitvena skupa s katoličkim i pravoslavnim svećenicima. Recimo zajedno sveti Franjo i Padre Pio i sveti Bazilije, vođeni našom Gospom od Neprestane pomoći, priredili su te neočekivane sastanke. Jedan je održan u crkvi svetog Franje, a drugi u grčkoj pravoslavnoj crkvi Annalypsis. Abba? Učinila sam kako si tražio od mene, izvikivala sam kao što si mi rekao u poruci od 30. rujna. Izvikivala sam istinu. gledaj, dijete moje, ne zanosi se, jer ja sam Svevišnji i odozgo silazi moja Riječ k vama; ja dolazim oživjeti svoju Crkvu; uvijek misli na ovo: nema moći, ni visine, ni dubine, koja bi mogla razoriti moju Crkvu; ja ću obnoviti svoju Crkvu; moja Vassula, ti si ništa, potpuno ništa, a opet, ja te mogu upotrijebiti; zasjenjujući ono što si “ti” moj Duh može govoriti i djelovati u tebi; moj Duh u tebi nema nikakva takmaca; ne boj se, čak i ako se moj Duh i suoči s takmacem, ja uvijek osiguram da iskorijenim toga takmaca; predaji mi se svakog dana, budi voljna vršiti moju volju, a ostalo prepusti meni, svome Bogu; [1] Isus je ovo rekao veoma ganuto. [2] U nutarnjem viđenju vidjela sam kako Isus drži u rukama najsjajniji i najblistaviji globus, koji me je podsjetio na blistavost svetog Mihaela arkanđela. [3] Rekavši to Isus je bio krajnje žalostan. [4] Isus je to rekao s velikom radošću! |