|
2004-2026 1986-2003
|
|
Poruke
PORUKE od 12. do 18. siječnja 1988.
12. siječnja 1988.
Gospodin, moj Bog,
Vassula, daj da ti pomognem; sjećaš se viđenja triju šipki? uspravnih i tvrdih?
Da, Gospodine sjećam se.
eh, onda, da bi se mogle sjediniti, sve tri šipke se moraju saviti; nikad nisam rekao da se samo dvije moraju saviti; Vassula, shvaćaš li ti da sam ja, vaš Bog, u punom nastojanju za vašim sjedinjenjem?
Jutros, na početku našeg sastanka, imala sam na umu upitati Te o jučerašnjoj poruci, o načinu križanja.
znam, kćeri, zato i želim da shvatiš što mislim pod tim, ‘da bi se mogli sjediniti, sve se moraju saviti’; sve vas ljubim i zbog svog bezgraničnog milosrđa došao sam vam pomoći da se sjedinite;
Vassula, traži me u jednostavnosti srca; ja sam Bog ljubavi; ja sam blag i ponizan; sjeti se mojih putova, da bi se mogli sjediniti odbacite svoje sebične namjere; prepoznajte moj glas, vi kojima sam povjerio svoju Riječ i kojima sam povjerio tisuće duša; vi koje sam postavio za gospodare svoga stada, zašto tražite svoje probitke, a ne moje? moji su jaganji raspršeni, raspršeni...
ja se, cvijete, spuštam kroz tebe da okupim narode, da saberem svoje svećenike i obnovim vas vojom ljubavlju;
Gospodine i Spasitelju, kako će oni znati i prepoznati svoje pogrješke?
put da prepoznaju svoje pogrješke, jest da traže moju volju; pokaju se; da misle o mom milosrđu; da vjeruju u moje providnosno djelovanje namjesto da ga gaze; da mi se iskreno klanjaju; da traže moje probitke, a ne svoje;
Gospodine, oprosti mi što možda ne mogu razumjeti riječ 'probici'. Da li ‘probici’ znači da sve što Ti želiš, Gospodine, jest da skupiš i vratiš svoje stado koje je sada razasuto?
ljubljena, čak si i ti razumjela što ja najviše želim, ali to nije sve što ja želim; čitajući ponovno ovo objavljivanje, ti ćeš razumjeti, Vassula;
Da, Gospodine.
ja ću te podsjetiti, kćeri, da blagoslivljaš one koji će te progoniti; Ljubav je uvijek strpljiva i ljubazna; živi sveto, misli na moju strpljivost koju imam s tobom, kćeri; budi moja slika, imaj vjere u mene; nadaj se i ljubi; dođi, odmori se u meni, svome Bogu, dušo, tako mi draga; mi, nas?
Hvala Ti, Gospodine, za ljubav kojom me obasiplješ, za strpljivost, za ljubaznost i milosrđe koje iskazuješ mojoj duši. Vjerujem, klanjam se, nadam se i ljubim Te, amen.
ah, ljubljena! Srce mi zaigra kad čujem kako mi govoriš ove riječi!
O Bože, kako mogu ne ljubiti Te? Ja živim za Tebe.
Ja sam Tvoja, pa čak ako sam i ilovača.
Sve što činim iz ljubavi je za Tebe.
Ne tražim svoje probitke,
tražim samo da slavim Tvoje Ime.
Tražim da vratim Tvoje jaganjce k Tebi,
tražim da slijedim Tvoju volju, Bože.
Ljubim Te i zbog te ljubavi koju njegujem prema Tebi,
koju sam dobila od Tebe i kojoj si me Ti učio,
molim Te, ako je Tvoja volja,
ojačaj moju vjeru i daj da Te ljubim bezgranično,
da bih mogla nastaviti i Tebe slaviti. Amen.
hranit ću te plodovima iz svoga vrta; hranit ću te, ljubljena, na očigled tvojih progonitelja; jer to je moja volja;
Hvala Ti, Gospodine Isuse.
čvrsto drži ono što sam ti dao i ne daj nikome da ti oduzme tvoju nagradu; vjeruj čvrsto u mene; evo, uzmi me za ruku i slušaj kad ti šapćem u uho;
13. siječnja 1988.
Gospodine, mnogi Te okrivljuju da nisi pravedan, pa nastoje okrenuti se od Tebe govoreći: “Ako postoji Bog, ako… on je nepravedan.”
cvijete, takvima ja kažem, “ako umrete to je zbog zla koje ste sami sebi nanijeli, to je plod vašega otpadništva, pokajte se, priznajte svoje grijehe, vratite mi se i ja ću vam oprostiti;”
gledajte na mene kao na svojega Otkupitelja, svojega Tješitelja; dolazim kao Svjetlost obasjati ovaj današnji mračni svijet;
u mojoj Kući vlada zbrka, vode se rasprave, teži se za vlastitim probicima, vlada nesvetost; Petre! Petre! zašto, zašto su se moji učenici razišli u mržnji? Blagoslovljen mojom rukom, moj brate, ljubim te cijelu vječnost;
moje Presveto Srce je ranjeno, ranjeno od trnja koje su mi zaboli moji vlastiti; moji vlastiti koje ja ljubim; pokazat ću ti svoje ranjeno Srce; oni stalno probadaju moje Presveto Srce; moja se krv prolijeva; oni me ponovno raspinju; oni nisu iskreni; moje Tijelo je bolno zbog nedostatka ljubavi; moje su usne suhe zbog nedostatka ljubavi; žedan sam, ljubljeni;
oni su zaboravili moje putove, oni su zaboravili da sam ja ponizan, blag i pun ljubavi; sve što od vas tražim jest ljubav; ljubite jedni druge kao što ja ljubim vas; čemu borba u mojoj Crkvi? čemu te prepirke u mojoj nazočnosti, čemu ta mržnja? Čemu sve te otrovne izjave? gdje im je svetost? Zašto zanemaruju moj vrt? oni rastjeruju moje jaganjce više nego ikad i ono malo što od stada ostane, izgubit će se, jer su ih napustili;
Petre, oči su mi umorne od gledanja kako optužuju jedni druge; opustošili su moju zemlju i nemaju ništa ponuditi mojim jaganjcima; njihovi putovi meni su neprihvatljivi; dao sam im ljubav i mir; nikada ih nisam učio da osuđuju druge;
Vassula, ja vladam s ljubaznošću; moje Presveto Srce krvari i kida se; zašto me izazivaju? nisam li rekao da svatko tko hoće biti u mojoj svjetlosti, a mrzi svoga brata, još je uvijek u mraku? jesu li oni uopće razumjeli što podrazumijevam pod, “ako nosiš svoj dar na oltar, a onda se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar kraj oltara, idi i nađi svoga brata i prvo se pomiri s njim, a onda se vrati čista srca i podaj svoj dar;”
time mislim kako čovjek mora biti u suglasju jedan s drugim i ljubiti jedan drugog; sklopite mir jedan s drugim; pomiri se prije nego mi ponudiš svoj dar u mojoj Kući; dijete, nikada nije manjkalo ljubavi u mom Srcu ni u srcu mojih prvih učenika;
Gospodine, trpim kad osjetim da Ti trpiš. Tvoja je strpljivost ogromna!
Vassula, dijete moje, podignuta od mrtvih, vjeruj u mene; nadaj se i ljubi me; ja, Gospodin, nikad te ne ću ostaviti;
Gospodine, molim Te podigni i ostalu svoju djecu, kao što si mene podignuo.
hoću, ali ne zato što si to ti tražila od mene; ja ću ih podignuti zato što je to bila i jest moja volja; dođi, i ne zaboravi moju prisutnost; ljubljena, na kraju ću ja pobijediti;
18. siječnja 1988.
Gospodine, ako sve proizlazi iz Tvoje volje i ako će sve što god se dogodi biti zato što si Ti to htio, onda ja ne razumijem, kad već želiš da Tvoja Poruka bude prihvaćena, zašto one kojima je već obznanjena, ne nagnaš da je prihvate, jer Ti želiš da je prihvate, zar ne? Zašto ih ne prosvjetliš?
O kćeri, ljubljena moja, raduj se i budi sretna što sam te obratio, ozdravio te; moje milosrđe silazi s koljena na koljeno na one koji me se boje, ali za trnje koje me probada, Izaijino proroštvo se opet ponavlja:
“slušat ćete i slušati, ali ne ćete čuti, gledat ćete i gledati, ali ne ćete vidjeti, jer je srce ovog naroda otvrdnulo; uši su im gluhe, a oči zatvorene, od straha da bi svojim očima mogli gledati, ušima slušati, srcem razumjeti i obratiti se, i od mene biti izliječeni;”
kćeri, ja sam od samog početka znao za njihovu okorjelost; svojim odbijanjem današnjega providnosnog djelovanja proigrali su svoje povlastice;
Vassula, po stotinu puta moli da postigneš ono što od tebe najviše tražim, a to je ljubav, vjera i nada;
ja prosvjetljujem one koji su iskreni; ne prosvjetljujem pametne, jer njima nedostaje iskrenost; ja, Bog, tražim ponizne i skromne; što si manji i neznatniji, to će se moja veličina niže prignuti k tebi i dohvatiti te da bih te podignuo; što si manji i neznatniji lakše ćeš prodrijeti u moje Presveto Srce; Vassula! možeš li vidjeti?
(Isus mi je pružio viđenje nekog hodnika i golemu stijenu koja ga zatvara. Iznad toga vidim jaku sjajnu svjetlost, ali je stijena zapriječila ulaz svjetlosti u taj hodnik.)
to su oni koji priječe prolaz na stazi što vodi k meni, i njihova golemost je zapreka svjetlosti da prodre do svih onih koji me traže; za takve ja, Gospodin, kažem: ne ću trpjeti vašu uznositost, vaša me oholost zamara; moja čaša je puna; kad dođe vrijeme pozvat ću ih jednoga po jednoga na pokajanje; jao nevjernima, oni će se morati suočiti sa mnom!
Isuse, ono što sam počela shvaćati jest to da će se Tvoji pravi učenici, skromni i ponizni, radovati Tvojoj objavi ali mnogi, koji su Ti nevjerni, ne će voljeti tu objavu. Drugim riječima, što je dobro za jedne, loše je za druge.
da, Vassula, sada znaš;
Presveta Marijo, premda sam bijedna, hoćeš li ipak biti moja potpora? Obodri me, zar ne će biti nitko od crkvenih vlasti koji će ovo slušati? Makar jedan?
Vassula, kćeri moja, Isus te ljubi, ja te ljubim, blagoslovljena moja, Isus i ja ćemo ti pomoći; moli se da zadobiješ njegovu milost;
Da, Majko, pomozi mi naći prave riječi.
ja sam, cvijete; ja vas sve ljubim, nikad nemoj sumnjati;
Hvala Ti, što mi pomažeš.
Ljubav će ti pomoći da izdržiš mnoge kušnje, dijete moje; Isus će ti dati snagu; ja ću te uvijek ohrabrivati; ne boj se, ja te štitim;
ja sam Gospodin, ljubljena dušo, časti me sada i koračaj sa mnom, dat ću ti svoju snagu da ispuniš moje želje; kako te ljubim! ljubim te toliko da to tvoja duša nikad ne će razumjeti;
moja poruka mira i milosrđa, ljubavi i pravednosti, silazi sada među vas;
slavite me; moja će vas ljubav spasiti od moje pravednosti; pravednosti koja je spremna oboriti se na vas, ako moj svijet ne bude opet htio slušati; dolazim zbog svoga beskrajnog milosrđa opomenuti vas; želim da se moj svijet pokaje i prizna me; Fatimsko svetište glasno plače zbog oskvrnuća i odbijanja Garabandala; moja je duša opet u dubokoj tuzi; istoj tuzi koju sam osjećao zbog Fatime; kako mogu sumnjati sada kad je moj Duh u njima i oni u meni? moja poruka u Fatimi je bila zanemarena i nisu je prihvatili dok nije postalo prekasno za poruku;
ja vas sve ljubim; ja sam Gospodin koji vam govori – nikad ne sumnjajte: molite za one duše koje hodaju u tami;
O Petre, ja sam te imenovao, ja sam te posvetio, moje te oči nikad ne ispuštaju iz vida; promatram te sve ove godine; sada sam na tvojim vratima, brate, rođeni moj; kucam, hoćeš li mi dopustiti da uđem? ne odbijaj me, Petre; ja te ljubim; čuj me; čuj moj glas, prepoznaj moj glas; to sam ja, Gospodin; mir tebi, dušo, raduj se! došao sam sjediniti svoje raskrvavljeno Tijelo, došao sam skupiti svoje jaganjce, došao sam zaliti svoj vrt; ja sam Isus, vaš Spasitelj;
gledaj! gledaj, Petre, moje je Presveto Srce opet izbodeno s tolikim trnjem, trnjem koje su mi zaboli oni koje ljubim! moja je duša još jednom ranjena; oni gaze naša Srca; oba naša Srca ponovno su okrunjena vijencima od trnja; moj bok je široko otvoren i moja krv lije; ja sam sada pred tvojim vratima, a sa sobom nosim svoj otajstveni plan spasenja; ovdje je;
ova Objava moj je glas; ja vas sve ljubim svim svojim Srce, svim svojim Srcem ja vas ljubim;
|