ISUS JE EGZORCIST

GOVOR O. JOHNA ABBERTONA

Svi znamo da bez našega Gospodina Isusa Krista mi ne možemo ništa, i čini se  nije nepotrebno reći „Isus je egzorcist“, pa meditirajući o toj istini podsjetiti se na poučavanja iz Svetog pisma, a podsjećanje na neke od najmoćnijih molitava za izbavljenje može nas ohrabriti u našoj vjeri. Iznad svega kad se suočimo sa silom zla, potrebna nam je VJERA. 

Neko vrijeme dok sam provodio službu izbavljenja, koristio sam ovaj ulomak iz poslanice sv. Pavla Filipljanima:

„Težite među sobom za onim za čim treba da težite u Kristu Isusu!

On, božanske naravi, nije se ljubomorno držao svoje jednakosti s Bogom,

Nego se nje lišio uzevši narav sluge i postavši sličan ljudima.

Kad postade kao čovjek, ponizi sam sebe postavši poslušan do smrti,

I to smrti na križu.

Zato ga Bog uzdiže na najvišu visinu i dade mu jedincato ime

koje je iznad svakog drugog imena,

da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno

nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića,

i da svaki jezik prizna – na slavu Boga Oca:

Gospodar je Isus Krist.“ (Fil 2, 5-11).

Da bih ohrabrio jadnu osobu koja je došla k meni po pomoć i da bih prodrmao svoju vjeru, obično ponavljam neke od tih izričaja, polako, i to ne samo jedamput:

„da se Isusovu imenu pokloni svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića“.

Obično govorim toj osobi i pozivam je da svoje pouzdanje stavi u Gospodina Isusa. Govorim o moći koju ima ime Isusovo i podsjećam tu osobu da mi molimo u sili toga Svetoga Imena.

Vjera je neophodna i za egzorcizam i za izbavljenje. Službeno imenovan egzocist ima veliku utjehu znajući da dolazi protiv zla ne toliko u svoje ime koliko u ime svojega biskupa. To daje snagu egzocistu, jer nije sam. Obred egzorcizma odobren je od strane crkvenih vlasti i i sadrži spominjanje sakramenata i svetosti Crkve. Utjelovljeni u Crkvu su oni na nebu – „Trijumfirajuća crkva“ – Majka Kristova i sveci, kao i korovi anđela koji neprestance hvale Boga. Exzorcist je ohrabran moliti protiv zla s velikim uvjerenje, uvjeren u moć koja mu je stavljena na raspolaganje.

Službenik izbavljenja, on ili ona, ukoliko to nije svećenik, nemaju zajamčenu istu duhovnu potporu, ali unatoč tomu, po krštanju i po sili Kristovoj, laična osoba zauzeta u toj službi oslobođenja može biti veoma efikasna. Svatko tko je zauzet u oslobođenju mora biti osoba jake vjere. Sv. Petar nam govori da se odupremo đavlu „u vjeri“.

Prije nekoliko godina jedno saopćenje iz Vatikana opominjalo je laike da se ne suprotstavljaju zlim duhovima izravno, govoreći da izravne zapovijedi može koristiti samo svećenik egzorcist (ali ne čak ni svećenici koji nisu egzorcisti). Tomu je bilo prigovora i jasno je da Duh Sveti poziva neke ljude da se suprotstave zlim duhovima, u vjeri, silom Božjom. Tim ljudima dana je posebna karizma po Duhu koji bira koje god on hoće da vrše taj posao. Oni koji vjeruju da su pozvani u službu oslobađanja moraju govoriti s egzorcistom ili možda u nekom slučaju s lokalnim biskupom. Nitko ne bi smio poduzeti taj posao bez prihvaćanja i potpore onih koji imaju vlast i iskustvo.

Premda je egzorcist uvjeren u to da ima potporu Crkve kroz svojega biskupa, još uvijek mu je potrebna jaka vjera. To je izričito rečeno u uvodu u službeni obred egzorcizma. Za formalni egzorcizam, kad je netko stvarno zaposjednut, egzorcisti je potrebno isključivo dopuštenje da djeluje u svakom pojedinom slučaju. Zaposjednutost je još uvijek rijetka, ali bi mogla biti mnogo češća u budućnosti (zbog brojnih razloga, uključujući i činjenicu da se mnogi ljude više ne krštavaju). Međutim, egzorcisti su obično zauzeti slučajevima koji zahtijevaju oslobođenje. Neki od tih slučajeva mogu biti teški, a ponekad to može biti samo sumnja da li se radi o potrebi za oslobađanjem ili potrebi za egzorcizmom. Često to nije tako jasno razvidno, i egzorcist ili službenik izbavljenja mora primjeniti provjeru ili dar raspoznavanja duhova.

U svemu tome, vjera je iznad svega, a ta vjera dana je po Kristu i izgrađena na Kristu. Nikad ne smijemo zaboraviti da je Krist stvarni egzorcist. O tome bih želio nešto više reći, tako da nam bude potpuno jasno što mislimo time kad govorimo o Kristovoj moći.

Prije svega, sila kroz koju Isus istjeruje đavle jest sila Duha Svetoga. Isti taj Duh dan je nama, ali dan nam je SAMO po Kristu i u njegovo Ime. To je Krist osobno koji nam daje svojega Duha.

U evanđenju sv. Ivana, gdje se govori o drugom susretu uskrslog Krista s apostolima čitamo:

„...dahne u njih i reči im:

„Primite Duha Svetoga. Kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; kojima zadržite, zadržani su im;“ (Iv 20, 22-23).

A u Markovu evanđelju Isus govori apostolima o njima i svim vjernicima;

„Ova će čudesa pratiti one koji budu vjerovali: pomoću mog Imena izgonit će zle duhove; govorit će novim jezicima; zmije će uzimati rukama; ako popiju što smrtonosno ne će im nauditi; na bolesnike stavljat će ruke, i oni će ozdravljati“ (Mk 16; 17-18).

U evanđelju sv. Ivana Isus kaže da će njegovi učenici činiti i veća čudesa od njega zbog Duha Svetoga. Taj Duh dolazi samo zbog smrti, uskrsnuća i uzašašća Kristova i kroz Duha sam Isus djeluje u svojemu tijelu i kroz svoje Tijelo Crkvu.

Postoji li poseban razloga zašto je Isus iz Nazareta bio toliko moćan protiv zlih duhova? Dakako, mi bismo rekli: „On je Sin Božji!“ Tako je on bio prepoznat od „legije“ zlih duhovi koji su opsjeli čovjeka iz Gerase (Lk 8, 26). Kad im se Isus približio oni rekoše:

„Što hoćeš od mene, Isuse, Sine najuzvišenijeg Boga? Molim te, ne muči me!“

Ali pomoći će nam ako idemo dalje. Isus je u svojemu ljudskom obliku bio prepoznat kao „Sin Božji“, i u svojemu ljudskom obliku on je istjerivao zle duhove. Bila je to ljudska ruka koja je bila podizana, ljudski glas koji je zapovjedao. Isus je i Bog i čovjek, ali mi se ne smijemo poigravati s njegovom ljudskošću kao da je to samo neki ogrtač ili maska. Kao savršeno poslušni Sin Božji, Isus je također „Novi Adam“ i po riječima blaženoga Ivana Pavla II (i II. Vatikanskog sabora) Isus je onaj koji „otkriva čovjeka sebi samom“. Naša istinska čovječnost nalazi se samo u njemu. On je upravo Spasitelj svijeta zato što je on Bogo-čovjek. Moramo meditirati o toj tajni Utjelovljenja da bi zadobili točno poštivanje njegove moći nad zlom u ovom svijetu. Isus je govorio s vlašću koja je bila neuobičajena – to se vidi u slijedećem:

„Zapovijedi zlim duhovima i oni ga poslušaše“ itd.

To je zbog toga što je Isus pobijedio zlo u svojemu ljudstvu da bi mi mogli pobijediti zlo. U Otkrivenju sv. Ivana, kad su pobunjeni anđeli izbačeni iz raja, oni su pali na zemlju, i oni nas napadaju sa zemlje, a ne iz pakla. Oni vode rat protiv čovječanstva, te zbog dvije bezgrješne osobe koje su došle na svijet, Isusa i Marije, možemo  zadobiti pobjedu nad zlom. Čovječanstvo je trijumfiralo po Isusu, Mesiji, a Marija stoji s njim u njegovoj pobjedi, a s Marijom su svi njezini sinovi i kćeri koje joj je dao s Križa. S Isusom i njegovom Majkom mi postajemo pobjednici nad našim neprijateljem – onog koji je sišao dolje da vodi rat protiv cijelog čovječanstva. Naša zastava je Križ, ime pobjednika je Isus Krist, vođa pobjedničke vojske je Majka Božja, koja je sama po sebi Veliki Znak Božje pobjede. Mi se moramo vidjeti kao članovi nepobjedive vojske, prema ponekad teško ranjeni i izmučeni borbom u žaru sukoba. Mi ne vjerujemo u sebe nego u Krista. Čak ako i umremo u toj bitki mi smo već pobijedili, jer je čak i smrt pobijeđena. U spoznaji te pobjede mi se možemo suprotstaviti zlim duhovima i čak samom đavlu, znajući da je Krist s nama.

Nedavno sam svjedočio istini svega ovoga kad sam molio s jednom starijom gospođom koju su mučili zli duhovi gotovo 40 godina. Ona je žena velike vjere i netko tko je trpio mnogo u svojemu životu. Budući da smo zajedno molili njoj je bio dan dar nutarnjeg viđenja i mogla mi je reći što se događalo kad smo pokušavali otjerati zle duhove. Budući da je to bio mjesec srpanj koji je posvećen Predragocjenoj Krvi Kristovoj, počeo sam s dugom i lijepom molitvom u čast Krvi Kristove i molio sam u ime i čast Krvi Isusove. Također sam pozvao u pomoć Mariju i Svece (uključivši njezonog patrona). Pri kraju rekla mi je da vidi Presveto Srce koji je gurao demona iz nje. To mi je bio podsjetnik da joj kažem u uho, kao da govorim demonu „Isus je egzorcist“. Ta mi je gospođa rekla da je On nastavio gurati demona iz nje. Na prijašnjim molitvama on je već pokušavo ukloniti zlog duha. Kad ju je „rep“ demona napustio rekla mi je da se Presveto Srce smiješilo na nju. Ona je bila potpuno oslobođena i imala je veliki mir.

Svetost života naša je velika obrana, ali svetost nije nešto što mi postižemo svojim naporima. Istinska svetost dolazi iz nastojanja da živimo u jedinstvu s Kristom. Moramo reći zajedno sa sv. Pavlom: „Ne živim više ja; Krist Isus živi u meni!“  Takva vrsta svetosti često je dovoljna da odvrati demone. Sv. Ivan Vianney, arški žušpik, nije bio službeni egzorcist, ali demoni nisu mogli podnositi da borave u njegovoj nazočnosti, kad je netko tko je opsjednut ili komu je bilo potrebno oslobođenje zamolio za pomoć. Ta svetost dana je po Duhu Svetomu u ime Isusa Krista. Moramo se uvijek sjećati da mi ne možemo ništa bez Isusa, i zato naša glavna briga, bili bi zauzeti u duhovnom ratu ili ne, jest tražiti jedinstvo s Kristom. On nas je pozvao da započnemo živjeti u njegovu društvu. Jer on nastavlja tražiti da kažemo „Mi, nas“! Da, Gospodine, gdje god smo, s kakvim god opasnostima se susrećemo, suoačavamo li se sa samim đavlom, stoji „Mi, Nas!“ Kako smo u pokretu Curillo običavali reći „Krist i ja smo apsolutna većina“ i kao što znamo, naglasiti uvjerenost da nema ničega što ne bih mogao učiniti u Kristu Isusu, mojemu Gospodinu. Kao što je sv. Pavao također rekao: „Ništa ne može stati između nas i ljubavi Kristove ... Ni smrt ni život, ni anđeli (čujte to!), ni knez (čak ni knez svih đavola!), ništa što postoji (ništa na nebu, na zemlji ili ispod zemlje!), ništa što dolazi, ni sila (!), ni visina ni dubina, ni bilo koje drugo stvorenje ne će nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu (Usp. Rim 8, 35-38). AMEN.